摘要:Rad započinje pregledom suvremenog liberalnog egalitarizma s ciljem isticanja razlika u poimanju pravednosti. U tom smislu, rad suprotstavlja koncepcije egalitarizma sreće (Arneson, G. A. Cohen, Roemer) prodemokratskom ili relacijskom egalitarizmu (Rawls, J. Cohen, Anderson, Barry) koji je usredotočen na strukturu društva, odnosno proizvodnju društvenih odnosa. Drugi odjeljak uvodi ideju refleksivne ravnoteže te, u svjetlu “demetafizicirane” etike, ističe njene prednosti koje pruža na teorijskom planu. U nastavku se problematizira princip liberalne pravednosti u vidu temelja moralne doktrine kakvom je predstavlja Dworkin. Završni odjeljak pokazuje da “demetafizicirana” etika nije ogoljena do koncepcije uzajamne koristi, niti da je takva etika “izgubljena” u takozvanom arhimedovskom skepticizmu. Oslanjajući se na Barryja, ovaj odjeljak elaborira ideju pravednosti kao nepristranosti kroz prizmu rasprave između moralnog objektivizma i skepticizma. Rad završava sintetiziranjem zaključaka triju odlomaka te daje definiciju pravednosti koju implicira liberalni egalitarizam Johna Rawlsa. Uz naznake potencijalnih kritika, rad završava identificiranjem potrebe za daljnjim istraživanjima pravednosti na tragu pitanja koja rad ističe.
关键词:egalitarizam; pravednost; Rawls; Dworkin; Barry