摘要:Tradicija ugošćavanja ljudi u vlastitim domovima stara je gotovo koliko i civilizirano društvo, no tek u novije vrijeme poprimila je oblik organizirane djelatnosti, koja se u međunarodnoj praksi pojavljuje u velikom broju varijacija i pod različitim nazivima. Ono što je zajedničko svim pojavnim oblicima ovog oblika smještaja jest činjenica da je riječ o malim kapacitetima koji su u vlasništvu obitelji ili pojedinca, koji istovremeno u njima i živi/e. Nadalje, ovim se oblikom angažmana često pridonosi smanjenju problema nezaposlenosti i socijalnih tenzija u lokalnoj zajednici, bolje se iskorištavaju lokalni resursi, a gosti su zadovoljni jer ostvaruju blizak susret s domaćinima. Naravno da ovakav oblik smještaja ima i svoje brojne slabosti, a upravo na primjeru njegova razvoja u Hrvatskoj cilj nam je ukazati na te slabosti kao i na dobre strane te ponuditi niz strateških smjernica za daljnje usmjeravanje njegova budućeg razvoja. Pri tome, osim podataka iz službenih izvora, poslužili su i rezultati pilot istraživanja na uzorku 50 domaćinstava s područja šire splitske regije.