文章基本信息

标题：Rijeke i riječna božanstva u rimsko doba u hrvatskom dijelu Panonije
本地全文：下载
作者：RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Ante
期刊名称：Histria antiqua
印刷版ISSN：1331-4270
出版年度：2012
卷号：21
期号：21
页码：293-306
出版社：Institut društvenih znanosti IVO PILAR
摘要：Rijeke su oduvijek služile prometovanju i bile su važnim čimbenikom u svakodnevnom životu stanovništva. U rimsko doba na europskim su prostorima u tom pogledu prednjačile velike europske rijeke Rajna i Dunav koje su povezivale sjeverne i južne, odnosno zapadne i istočne oblasti kontinenta. Na području hrvatskog dijela Panonije u prometnom, gospodarsko-trgovačkom, a nerijetko i u strateško-vojnom pogledu, osim Dunava (Danuvius, Danubius) koji je ujedno bio i graničnom rijekom Carstva, od prvorazredne su važnosti bile Drava (Dravus) i Sava (Savus), a zbog specifičnih okolnosti uz njih još i Kupa (Colapis), zatim Bosut (Bathinus flumen) i dr. O tomu svjedoče povijesni izvori i brojni arheološki nalazi, a na obalama navedenih rijeka bila su podignuta i značajna urbana središta, zajedno s karakterističnim pripadajućom infrastrukturnim sadržajima, lukama, mostovima i sl. U takvom kontekstu znakovit je natpis sačuvan na opeki iz Siscije koji donosi podatak o Sisciji koja je, čini se, imala čak dvije luke na suprotnim obalama Kupe. Među najznačajnijim urbanim središtima bile su kolonije Siscia (Sisak), Mursa (Osijek) i Cibalae (Vinkovci). Sava je ujedno prometno povezivala Sisciju sa Sirmijom (Sirmium), a na njoj je bila aktivna panonska flota (Classis Pannonica) koja je za vladavine Vespazijana stekla počasni naziv Flavia. Među arheološkim nalazima otkrivenim u koritima navedenih panonskih rijeka mnogo ih je koji nisu izravno povezani s plovidbom ili štovanjem riječnih božanstava nego su u riječna korita dospjeli u drugačijim okolnostima. Za neke od njih moguće je, međutim, pretpostaviti povezanost s plovidbom, odnosno s prometovanjem rijekama. Pretpostavka je, primjerice, da su Dravom bili transportirani mramorni žrtvenici dvojice Mitrinih bakljonoša Kauta (Cautes) i Kautopata (Cautopates) pronađeni u umjetnom jezeru, odnosno međimurskoj šljunčari jugoistočno od Čakovca, a plovidbi vjerojatno treba zahvaliti i mnogobrojne brončane ulomke monumentalnih skulptura otkrivene u Kupi nedaleko od Karlovca. I drugih sličnih nalaza ne nedostaje, premda je teško sa sigurnošću utvrditi način na koji su dospjeli do mjesta nalaza i sa sigurnošću zaključiti da su nalazi posljedica plovidbe rijekama. Vrijedan je isticanja i zanimljii zapis na jednoj opeki otkrivenoj na siscijskom području iz kojega je moguće pretpostaviti da su u tom gornjopanonskom gradu postojale čak dvije luke na suprotnim obalama Kupe. Osobita pozornost u ovoj je prigodi posvećena božanstvima navedenih rijeka, odnosno epigrafičkim i figuralnim potvrdama njihova štovanja. Među najzanimljivijima svakako je spomenik gotovo monumentalnih dimenzija s posvetom Dunavu i Dravi (Danuvio et Dravo). Riječ je o žrtveniku, vjerojatno iz vremena Elagabala, koji je izvorno bio podignut na povišenom mjestu u današnjem Aljmašu, u blizini ušća Drave u Dunav, po svem sudeći s namjerom da bi bio dostupan pogledima članova posada brodovlja koje se kretalo tim područjem. Od teksta koji je bio znatno duži ostali su sačuvani samo retci u kojima se nalazi posveta navedenim rijekama, uz još nekoliko teško čitljivih riječi i pojedinačnih slova u donjem dijelu natpisa: preostali dio teksta većim dijelom je naknadno bio namjerno eradiran. Istom paru božanstava bilo je posvećeno i nekoliko žrtvenika pohranjenih u Pokrajinskom muzeju u Ptuju. Od drugih spomenika posvećenih Dunavu zanimljivi su žrtvenici s posvetom Dunavu „koji otječe“ (Danuvio defluenti) iz Akvinka (Aquincum), kao i žrtvenik posvećen neobičnom paru božanstava, vrhovnom rimskom božanstvu Jupiteru i Dunavu (I. O. M et Danuvio) koji potječe iz Augsburga (Augusta Vindelicum). Čini se, također, da je lik riječnog božanstva, vjerojatno personificirani lik božanstva rijeke Drave (Drav, Dravus) prikazan u sklopu kamene figuralne kompozicije iz zagrebačkog Arheološkog muzeja, podrijetlom iz Murse. Na tom fragmentarnom figuralnom spomeniku dominira sjedeći ženski lik (Tyche, personifikacija Murse ?), a pod njim je u položaju plivača u vodi prikazan bradati i dugokosi čovječuljak (Dravus ?) za kojeg je moguće pretpostaviti da prikazuje personificirani lik istoimene rijeke. Od spomenika posvećenih Savu (Savus), božanstvu istoimene rijeke, često je privlačio pozornost stručne javnosti žrtvenik s posvetom Uzvišenom Savu (Savo Augusto) iz Ščitarjeva (Andautonia). Štovanje tog božanstva evidentirano je na nekoliko spomenika, a zanimljivo je da svi potječu iz gornjeg toka rijeke, iz okolice Emone te iz Andautonije i Siscije. Potrebno je, također, istaknuti da je u gornjem toku Save, na području Slovenije, otkriveno nekolio žrtvenika posvećeno paru božanstava Savu i Adsaluti (Adsalluta), ženskom božanstvu keltskih Tauriska. Ime riječnog božanstva Sava (Savus) zabilježeno je, također, i na olovnoj pločici s dvostranim natpisom otkrivenoj u Kupi u Sisku: riječ je o tekstu koji sadrži kletvu (defixio) u kojemu se od Sava priželjkuje kažnjavanje (potapanje) pojedinaca kojima je kletva bila upućena. Personificirani likovi riječnih božanstava, poglavito rijeka Save i Kupe, pojavljuju se i na novcu. Na dva primjerka antoninijana cara Proba iz ostave Šimanovci u Srijemu s legendom Siscia Probi Aug(usti) XXIQ – oba su pohranjena u zagrebačkom Arheološkome muzeju – na reversu su pod sjedećim ženskim likom, personifikacijom grada Siscije, još i likovi dvojice odraslih, bradatih muškaraca prikazali u ležećem položaju, riječnih božanstava koji su očigledno personifikacije riječnih božanstava Save (Savus) i Kupe (Colapis). Sličan motiv pojavljuje se i na antoninijanima cara Galijena (Gallienus), osnivača siscjske kovnice, s legendom Siscia Aug(usti): lik ležećeg bradatog muškarca karakterističan je za ikonografiju riječnih božanstava, a najbolji primjer su personifikacije nekih dobro poznatih rijeka, poput Nila ili Tibra. Naposljetku, kao mogući pokazatelj štovanja božanstava voda, što podrazumijeva i rijeke, u konkretnom slučaju Bosut (Bathinus flumen), moguće je u takvom kontekstu promatrati i nalaz mramornog kipa Neptuna, otkrivenog u Vinkovcima (Cibalae) i danas pohranjenog u Arheološkom muzeju u Zagrebu.