文章基本信息

标题：Okrugli stol "Selo u tranziciji" Institut za drustvena istrai ivanja u Zagrebu, 19. travnja 2001. godine
本地全文：下载
作者：Seferagić, Dušica ; Župančić, Milan ; Hodžić, Alija 等
期刊名称：Sociology and Space
印刷版ISSN：1846-5526
出版年度：2002
卷号：40
期号：1/2 (155/156)
页码：7-74
出版社：Institute for social research in Zagreb
摘要：Okrugli stol Selo u tranziciji održan je 19. travnja 2001. godine u organizaciji Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, tj. tima istraživača na istraživačkoj temi Selo u tranziciji: mogućnosti razvoja seoskih područja, projektu koji se izvodi u sklopu programa trajne istraživačke djelatnosti Društvene promjene i razvoj Hrvatske, a financira ga Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Podloga za diskusiju bio je tematski dvobroj časopisa »Sociologija sela« 1-2 (147-148) / 2000. naslovljen Selo u tranziciji, odnosno zbornik radova članova rečenoga istraživačkog tima. Za okruglim stolom sudjelovali su mahom sociolozi, ali i predstavnici drugih struka - iz znanosti, politike, planiranja i prakse. Osnovna izlaganja iznijeli su uvodničari Milan Župančić i Alija Hodžić, a »pozvani diskutanti« bili su Maja Štambuk, Vlado Puljiz, Stipe Šuvar, Željko Mataga, Josip Defilippis i Ivan Cifrić. U raspravi su sudjelovali i Ivan Magdalenić, Antun Petak, Dušica Seferagić, Svetozar Livada, Nataša Lončar Butić, Zrnka Novak i Jasenka Kranjčević. U uvodnom izlaganju (članku) Modernizacija sela Milan Župančić govori o bitnim modernizacijskim procesima u protekli h pedeset godina, te o tranzicijskim perspektivama hrvatskoga sela. Autor analizira proces deagrarizacije potpomognutog politikom socijalizma prema industrijalizaciji i urbanizaciji, kao ciljevima modernizacije društva. Učinci na selo su uglavnom bili negativni: depopulacija, egzodus, poseljačenje sela, njegovo propadanje. Danas, Strategijom prostornog uređenja Hrvatske iz 1997. godine, teži se uravnoteženom razvoju mreže naselja i policentričnosti , ali bez adekvatnih mehanizama provođenja. Alija Hodžiću izlaganju (članku) Selo kao izbor? postavlja pitanje može li selo biti izbor, a ne prisila? Odgovor na ovaj upit, prema autoru, nalaže historijsku analizu razvoja društva i položaja sela u njemu, polazeći čak od srednjeg vijeka. Selo i seljaštvo nastaju onda kada nastaje šire društvo, tj. globalna zajednica. Tradicionalna relativna autonomija sela uzmiče pred modernim društvom koje, preko grada, nad selom uspostavlja višestruku nadmoć. Promjenom vrijednosti i orijentacija na rad , marljivost, produktivnost, dužnost, socijalnu regulaciju odozgo, selo nužno ulazi u sistem i podređuje mu se. Modernizacija se u Hrvatskoj dogodila vrlo kasno, ali i ubrzano u kratkom razdoblju socijalizma. Selo postaje izvor resursa za grad i društvo, te gubi svoju složenost. Nova složenost sela (rekompozicija) tek je na samom početku. Pozitivna strana globalizacije jest smanjenje tenzija i razlika između sela i grada, a povećanjem komunikacijske gustoće raste mogućnost da selo postane mjestom izbora. Zasada, samo kao mogućnost! Maja Štambuk u svom članku Zašto smo tu gdje jesmo? objašnjava, kroz povijesnu perspektivu, zašto se hrvatsko selo našlo u nezavidnom položaju prema ukupnim modernizacijskim procesima u društvu, u gradu napose. Sve počinje položajem Hrvatske kao »periferije poluperiferije« unutar Austro-Ugarske kada je Monarhija diktirala i dozirala modernizaciju h1vatskog sela po svojim potrebama. Usporena, zakašnjela i nepotpuna modernizacija obilježila je hrvatsko selo. Do dvadesetih godina 20. stoljeća hrvatsko je selo u fazi kompozicije, da bi potom počeli procesi urbanizacije, industrijalizacije i promjene društvenih i političkih ustroja. Selo se poseljačuje zahvaljujući državnoj politici prema tipu razvoja društva, po kojoj selo gubi svoju važnost. U započetoj fazi rekompozicije selu je neophodna proruralna politika koje, kritički obrazlaže autorica, nema. Političko-administrativna decentralizacija omogućila je premreženje cijeloga prostora, ali se ono ne provodi, te selo tište veliki problemi koje ne može riješiti ni ono samo a niti uz pomoć aktualne politike. Vlado Puljiz u izlaganju Kratko dvadeseto stoljeće u selu govori o nekoliko modernizacija H1vatske. U 20-om stoljeću seljaštvo je doživjelo burne turbulencije: od politizacije između dva rata, služenja gradu i industriji u socijalizmu, ali pri kraju stoljeća razvijajući se prema poduzetništvu, farmerskoj poljoprivredi, urbanizaciji sela. U zadnjih deset godina selo se unazadilo zbog propadanja velikih kombinata, povećanja nejednakosti, te konkurencije vanjskog tržišta. No, prema Puljizu, selo još uvijek ima neke prednosti objektivnoga karaktera, te stoga ima i šanse za razvoj. Stipe Šuvar zalaže se za tipologiju naselja kao instrument prostornog planiranja, te za definiranje minimalnih kriterija za urbanizaciju nerazvijenih podn1čja. Željko Mataga analizira agrarnu strukturu u zadnjem desetljeću i drži da je ona bila dobro pripremljena za tranziciju, jer je zadržala privatni seljački posjed, jer se pojavio određen broj vitalnih gospodarstava, a i zadruge i kombinati su dobro funkcionirali, održavajući mješovitost. Međutim , procesi pretvorbe uništili su početne prednosti i vratili selo na početak. Mataga se zalaže za ciljeve pozitivne agrarne politike, te ističe važnost ekonomske, socijalne i ekološke komponente, kao i regionalni pristup, integralni multidisciplinarni pristup i obnovu zadruga. ]osip Defilippis kritizira stanje istraživanja sela u Hrvatskoj, te predlaže veliko sveobuhvatno istraživanje sela. Analizira državne dokumente (Zakon o poljoprivredi, Strategija razvoja poljoprivrede) i kritički se odnosi prema deklarativnom interesu za selo, ali i nedostatku operativnih rješenja. Ivan Cifrić u diskusiji (članku) Pristupi istraživanju sela bavi se trima temama: nekim pretpostavkama za razgovor o temi »Selo u tranziciji«, dominantnim pristupima u istraživanjima, te nekim temama od znanstvenog i društvenog značaja. Smatra da treba odrediti pristup, sadržaj i metodologiju istraživanja, paradigmu rasta zamijeniti paradigmom održivog razvoja, te izučavati »ekološki kompleks« i »ruralni metabolizam«. U diskusiji nakon većih izlaganja dotaknute su i mnoge iste ali i druge teme poput: poduzetništvo seljaka (Ivan Magdalenić), mladi u selu (Antun Petak), obrazovanje mladih »Za selo« (I. Magdalenić, A. Petak), budućnost seljaka s obzirom na negativne promjene (Ivan Cifrić), kako živi narod (Svetozar Livada, Alija Hodžić) , utjecaj rata na selo (I. Cifrić , S. Livada, Zrnka Novak), utjecaj globalizacije na selo (S. Livada, A. Hodžić) , koncept decentralizacije prostora i mreže naselja (Dušica Seferagić, Nataša Lončar Butić, Milan Župančić, A. Hodžić, Maja Štambuk, Stipe Šuvar), važnost mješovitosti za rekompoziciju sela (Vlado Puljiz, A. Hodžić, M. Štambuk), promjene izazvane tranzicijom (svi diskutanti), odnos znanosti, planiranja i provedbe (N. Lončar Butić, Jasenka Kranjčević) , te pregled nekih europskih institucija i njihovih deklaracija, povelja i planova o europskom selu (J. Kranjčević) . Premda su izlaganja naoko vrlo različita , a rasprava šarolika, kroz sve se provlači: povijesni pristup koji jedini može objasniti promjene u selu; oštra kritika socijalističke i tranzicijske politike prema selu; negativna ocjena položaja sela danas, ali i traženje nekih »Optimističkih « indikatora mogućem razvoju sela; prijedlozi za proruralnu politiku, njezinu operacionalizaciju i primjenu. Također je važno učiti , a ne imitirati, od stranih zemalja i europskih dokumenata o razvoju sela. Zato i preporučamo zaključke okruglog stola Selo u tranziciji aktualnim donositeljima odluka o selu!
关键词：modernizacija; proruralna politika; rekompozicija; selo; tranzicija; znanstvena istraživanja