摘要:Dijana je na području ilirskih Delmata bila štovana kao jedan od istaknutih protagonista domaće,Silvanove kultne zajednice. O njezinu kultu u tim krajevima svjedoče fi guralni i epigrafski spomenici,kako oni iz priobalja, tako i oni iz kopnenih krajeva, bližeg i daljeg zaleđa.U splitskom Arheloškome muzeju pohranjen je njezin vrlo rustični reljef koji je prikazuje kaosamostalan lik, bez uobičajene pratnje Silvana ili pak nimfa. Prikazana je u niši i u vrlo popularnojikonografskoj interpretaciji Dijane lovkinje; odjevena je u kratki potpasani, gusto naborani hiton,desnicu je usmjerila prema tobolcu obješenom o desno rame te njome pokušava dohvatiti strjelicu,dok u ljevici drži luk koji je u ovom slučaju prikazan izvan prostora niše, na površini okvira kultne slike.Prema podacima iz inventarske knjige splitskog Muzeja reljef potječe iz Bitelića (riječ je o BitelićuGornjem) nedaleko od Sinja.Na temelju oblikovnih i ikonografskih detalja, kao i činjenice da je čitavo cetinsko područje,pa tako i sinjski kraj, jedno od središta kulta božanstava epihorskog podrijetla, poglavito Silvana injemu asociranih božanstava, te uzimajući u obzir epigrafske i poglavito onomastičke elemente - nažrtvenicima posvećenim Dijani koji potječu iz navedenih područja dedikanti su, naime, većinomosobe domaćih korijena - reljef iz Bitelića dovodi se u vezu s autohtonim tradicijama, što dakako neisključuje prisutnost klasične ikonografske komponente koja je na različite načine ugrađena u kultnuostavštinu lokalnog stanovništva.