摘要:U ovome se radu metodološkim aparatom kognitivne gramatike analizira komplementacija glagola za izražavanje emocija u hrvatskome jeziku. Polazeći od psiholoških istraživanja kategorizacije ljudskih emocija koja uz osnovnu podjelu na pozitivne i negativne emocije kao bitan kategorizacijski kriterij navode i njihov intenzitet te viši ili niži stupanj aktivacijskoga potencijala (Shaver, Schwartz, Kirson & O’Connor 1987), ovaj rad pokušava u jasnu i nedvosmislenu vezu dovesti visokoshematične koncepte utemeljene na dinamici prostornih odnosa koji sjedinjuju različita specifična značenja pojedinih padeža (koncept ishodišta u slučaju genitiva, koncept usmjerenosti u slučaju dativa, koncept cilja u slučaju akuzativa i koncept paralelizma u slučaju instrumentala) s padežnim kodiranjem komplemenata glagola za izražavanje emocija. Na taj se način primjerice analizira i objašnjava čvrsta povezanost znanja o svijetu i koncepta udaljavanja s genitivnim kodiranjem glagolskih komplemenata u primjerima tipa stidjeti se koga/čega, dok se u primjerima tipa ponositi se kim/čim motivacija za instrumentalno kodiranje komplemenata pronalazi u korelaciji drukčijega afektivnoga iskustva sa shemom paralelizma. Analizom tih i brojnih drugih primjera želi se nedvosmisleno upozoriti na činjenicu da je padežno kodiranje glagolskih komplemenata u ovoj skupini semantički motivirano, čvrsto usidreno u znanju o svijetu i svakodnevnim psihofizičkim iskustvima, a samim time i duboko prožeto prostornim konceptima.
关键词:glagoli; emocije; hrvatski jezik; kognitivna lingvistika