摘要:Srbija (Vojvodina i centralna Srbija) je danas među najslabije urbaniziranim područjima u Europi. Udjel gradskog stanovništva procjenjuje se na otprilike 55%. Taj pokazatelj sam po sebi nije naročito važan za prosudbu dostignute razine urbanizacije. Mnogo su važniji indikatori kvaliteta življenja u gradskim i seoskim područjima. Sada ne postoji sistematski, pouzdan i objedinjen uvid u razinu razvijenosti i ostvarene standarde osnovnih sadržaja naselja (prometna i komunalna infrastruktura, javne službe, stanovanje, zelene površine), niti su ustanovljeni pokazatelji kakvoće življenja koji se standardne rabe u europskim državama. Izražene migracije prema nekoliko velikih gradova, naročito prema Beogradu i Novome Sadu, i dramatično starenje i smanjenje seoskih naselja, ukazuju na velike razlike u kvaliteti življenja i mogućnostima rješavanja životnih problema. Urbocentrična politika u godinama poslije Drugoga svjetskog rata, u uvjetima komandne ekonomije, povećala je razlike u kakvoći življenja izmedu gradskih i seoskih naselja i potakla metropolizaciju Srbije. Ti su tokovi naročito ubrzani i produbljeni tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, koje je obilježeno ekonomskim kolapsom zemlje, urušavanjem institucija, visokom korupcijom državnih službi i javnog sektora, kriminalizacijom privrednog života, uspostavljanjem pseudotržišnih odnosa i naglašenom populističkom demagogijom. Motreći iz kuta kakvoće življenja i urbanosti naselja, najteža rezultanta dramatičnih tokova u posljednjem desetljeću 20. stoljeća u Srbiji je poništavanje urbanističke norme, kao temeljnog instrumenta izgradnje, uređenja i korištenja naselja. Predmet ovog rada je istraživanje uzroka sadašnjeg stanja kvalitete življenja i urbanosti naselja u Srbiji, sa brojnim prostorno-naseljskim disfunkcionalnostima, podcivilizacijskim standardima i nejasnim razvojnim perspektivama.
关键词:urbanizacija; metropolizacija; urbocentrična politika; kvaliteta života; Srbija