摘要:Pojačana svijest o ravnopravnosti spolova neizbježno se odražava na jezik. Hrvatski jezik ima u tome velike izražajne mogućnosti, ponajprije u stvaranju ženskih mocijskih parnjaka. U brzim promjenama ima međutim i nepotrebnih pretjerivanja koja, kad je riječ o ravnopravnosti spolova, ne služe ni ravnopravnosti ni jezičnoj obavijesnosti. U ovom se članku razmatra što je od toga potrebno i poželjno u liturgijskome i crkvenom jeziku.
关键词:ravnopravnost spolova; liturgijski jezik; braća i sestre; sinovi i djeca;