摘要:Članak obrađuje implikacije sustava korporativnog upravljanja na razinu i prevladavajuće forme inovacijskih aktivnosti te na načine razvoja, financiranja i primjene inovacija u poduzećima. Cilj članka je doprinijeti raspravi o korporativnom upravljanju i inovacijama kroz objašnjavanje odnosa između institucionalnih uvjeta, poslovnih strategija vezanih uz inovacije i inovacijskih aktivnosti. Pritom se koristi primjer Hrvatske, kao (post-)tranzicijske zemlje s osobitom razvojnom putanjom. Međutim aktualna rasprava o učincima temeljnih sustava korporativnog upravljanja (Anglo-američkog i kontinentalnog europskog) na inovacijske aktivnosti ne može se adekvatno primijeniti na (post-)tranzicijske zemlje. Unatoč unapređenjima regulative i tržišta kapitala tijekom posljednjeg desetljeća, u Hrvatskoj je sustav korporativnog upravljanja još uvijek relativno nerazvijen i nedovoljno poticajan za inovacije. Učinkovitost nacionalnog inovacijskog sustava odražava se u složenosti inovacijskih aktivnosti u poduzećima, kao i u njihovim učincima na konkurentnost poduzeća i ekonomskih sektora. Sustav korporativnog upravljanja također trenutno ne pruža adekvatne poticaje razvoju ekonomije utemeljene na znanju, jer potiče inovacijske aktivnosti manje razine složenosti. To se odražava u marginalnoj ulozi inovacija u poslovnoj strategiji, i njihovim niskim ekonomskim učincima. Nepostojanje suradničkih odnosa interesno-utjecajnih skupina sprečava podjelu rizika koja bi omogućila realizaciju inovacijskih projekata s većom dodanom vrijednošću. Ovaj problem se dijelom može riješiti vanjskim ulaganjima (povezanima s tehnološkim i upravljačkim unapređenjima) u nove i postojeće projekte – napose u mala i srednja poduzeća postojeća sa velikim potencijalom rasta.
关键词:KORPORATIVNO UPRAVLJANJE; INSTITUCIJE; NACIONALNI INOVACIJSKI SUSTAV; INOVACIJSKE AKTIVNOSTI; HRVATSKA