摘要:Autor kritički analizira Plessnerove stavove o nedostatku jasne ideje države u tradiciji Njemačke, kao i posljedice koje su iz toga proizašle za njezin razvitak u 20. stoljeću. Autor brani tezu da se u razvitku Njemačke ne radi o nepostojanju ideje države, nego o nepostojanju demokratskog društvenog sloja koji bi spriječio autoritarni, pa onda i totalitarni put njezina razvitka. Također odbacuje tumačenje povijesti kao smisleno-ciljnog procesa, jer to pretpostavlja filozofsko znanje o ciljevima i svrhama jedinstvenog povijesnog razvitka, što danas metodološki ne može prihvatiti niti jedan historičar.