摘要:Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoje li razlike u percepciji uključenosti u rad škole između opće populacije roditelja i predstavnika roditelja i to s obzirom na ključne dimenzije multidimenzionalnog modela participacije. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku roditelja djece od drugog do osmog razreda iz 30 osnovnih škola iz cijele Hrvatske (N=1122). U ovom radu prikazani su rezultati dobiveni na uzorku roditelja opće populacije (N=908), te uzorku predstavnika roditelja u tijelima školske uprave (N=144). Dobiveni rezultati ukazuju da je odnos škole i roditelja u Hrvatskoj pretežno tradicionalan, što znači da odgojno-obrazovne ciljeve određuje škola a tek ponekad o njima obavještava roditelja. Komunikacija s roditeljima relativno je rijetka i orijentirana na pojedinačne probleme i pretežno je inicira škola. Unatoč tome, roditelji općenito pokazuju visoki interes za sve dostupne oblike suradnje sa školom i smatraju da su oni korisni za njihovo dijete. Roditelji iz uzorka predstavnika roditelja uživaju bolji socioekonomski status i obrazovaniji su od roditelja opće populacije, te imaju percepciju veće uključenosti u rad škole. U usporedbi s roditeljima opće populacije, skloniji su partnerskom pristupu u suradnji sa školom.
关键词:obrazovanje; suradnja roditelja i škole; tradicionalni pristup; partnerski pristup; roditelji predstavnici