摘要:Ovo istraživanje analizira jezik u njegovoj medijskoj dimenziji. Tekst propituje sve aspekte jezičnih posredovanja – medijsku dimenziju jezika – njegovu ‘medijalnost’. Tu medijalnost jezika tekst argumentira s primjerima egipatskog, židovskog, grčkog i zapadnoeuropskog iskustva, odnosno kroz analize stavova Heideggera, Benjamina, Gadamera, Grassija, Miščevića i drugih autora. Rad pokazuje jezik kao medij napredovanja svijesti o posredničkoj ulozi samog jezika. Tekst pokazuje snagu utjecaja jezika kojega koristimo, te koje su konzekvence različitih odnosa prema jeziku. Tekst tvrdi da je upravo medijalnost ona dimenzija jezika koja otkriva bitnu filozofijsku dimenziju istinski filozofijskog propitivanja jezika.