出版社:Institut za migracije i narodnosti / Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb
摘要:Koristeći etnografsku metodologiju, autorica opisuje tri načina na koji su hrvatski migranti u Njemačkoj uredili svoj obiteljski život u posljednjih trideset godina. U sva su tri članovi obitelji bili podijeljeni između dvaju lokaliteta smještenih u dvije države – u Njemačkoj i u Hrvatskoj odnosno Bosni i Hercegovini. U jednom slučaju otac je migrirao a žena i djeca živjeli su u Bosni; u drugome bračni je par migrirao a dijete je ostalo u Hrvatskoj; u trećemu bračni je par živio s nekoliko djece u Njemačkoj dok su ostala djeca bila u Hrvatskoj. Neke su od tih obitelji živjele na dva mjesta tijekom cijeloga životnoga i migracijskoga tijeka (trideset i više godina), neke su pak imale iskustvo kraćih ili dužih razdoblja odvojenoga života nakon kojih su slijedila razdoblja zajedničkog života svih ili samo nekih članova obitelji koji su prelazili granice u jednome ili u drugome smjeru. Autorica zaključuje da, gledano iz dijakronijske perspektive, bilokalnost nije privremena etapa s ciljem da se obitelj reintegrira na višem ekonomskom stupnju već je manje ili više kontinuirani način uređenja obitelji, ustvari način života migrantskih obitelji. Otvorenim je ostavljeno pitanje jesu li transnacionalne obitelji snažnije povezane jedinice u kojima članovi održavaju emocionalne veze i bliskost. Podaci se mogu interpretirati na taj način ali mogu voditi i prema hipotezi da razdvojene obitelji trebaju konstruirati svoje jedinstvo (emocionalno ako već fizičko ne postoji), te da se stoga kroz naraciju predstavljaju integriranima.