摘要:Uvod Skok šut jedan je od najvažnijih specifičnih elemenata motoričkog ponašanja u rukometu pa je zbog toga vrlo važno poznavati njegovu strukturu, pri čemu nam pomaže kinematička analiza. Samo na temelju znanstvenih analiza možemo podrobno opisati tehniku izvođenja dotičnog elementa i povezati je s taktikom igre, ali i izraditi metodičke postupke za učenje i vježbanje, usavršavanje toga tehničkog elementa. Stoga je glavni cilj ovoga rada analizirati kinematički model rukometnoga skok šuta i vrednovati ga metodom ekspertnoga modeliranja. Metode Uzorak ispitanika sastojao se od desetorice rukometaša, članova slovenskih nacionalnih izabranih momčadi koji svi igraju u prvoj ligi (prosječna tjelesna visina: 191.1 ± 4.48 cm; prosječna tjelesna masa: 90.0 ± 4.40 kg, prosječna dob: 23.4 ± 4.2 go-dine; prosječno igračko i trenažno iskustvo u seni-orskim momčadima: 5.3 ± 2.1 godine), od toga šest vanjskih igrača, dva krila i dva kružna napadača. Svaki je ispitanik, nakon 20-minutnog zagrijavanja, izveo tri skok šuta punom snagom. Za prikupljanje parametara potrebnih za kinematičku analizu koristili smo uređaj APAS (Ariel Dynamics, Cali-fornia, USA). Za ekspertno modeliranje koristio se Ekspertni sutav SPEX. Oblikovali smo stablo od 17 varijabli koje su predstavljale pet faza skok šuta (zalet, odraz, let, izbačaj lopte, doskok) (tablica 1). Da bi se provjerila valjanost kinematičkog modela, tri su neovisna suca također procjenjivala kvalitetu izvedbe skok šuta svakog ispitanika. Kvaliteta izvedbe skok šuta pojedinog ispitanika izražena je prosječnom ocjenom. Definirali smo one parametre za koje smo smatrali da se mogu vizualno dovoljno kvalitetno procijeniti budući da izvedba skok šuta traje vrlo kratko (tablica 3). Tako dobiven poredak ispitanika usporedili smo s poretkom dobivenim ekspertnim modelom SPEX. Na temelju dobivenih rezultata konstruirali smo ekspertnu ocjenu za svakog ispitanika. Rezultati Apsolutne vrijednosti kinematičkih parametara (tablica 4) bili su osnovni ulazni podaci pomoću kojih je bilo moguće konstruirati i procijeniti kinematički model izvedbe skok šuta sa stajališta tehnike i na temelju ekspertnog modeliranja. Nakon unosa podataka oblikovan je odgovarajući model stabla odlučivanja. Na lijevoj strani je prikazana struktura stabla: individualne faze skok šuta napisane su velikim slovima, a varijable u pojedinim fazama napisane su malim slovima (tabli ca 5). Najviši čvor predstavlja procjenu izvedbe pojedinog ispitanika. Nakon toga su pojedini kinematički parametri ponderirani, čime je svakom čvoru pridijeljena određena razina važnosti. U čvoru “mark” ponderirane su pojedine faze skok šuta. U tablici 5 vidi se da je najveća važnost pripisana fazi izbačaja (39%), potom fazi odraza (32%) i fazi leta (18%). Najmanja je važnost pripisana zaletu i doskoku. Najvažniji parametri za pojedine faze izvedbe skok šuta definirani su kao “trajanje kontakta s podlogom za vrijeme odraza” (10.5%), “visina izbačaja” (10.5%) i “brzina lopte” (12.6%). U tablici 6 prikazan je poredak pojedinog ispitanika od prvog do desetog prema ocjenama dobivenima iz kinematičkog modela ekspertnim modeliranjem, a u tablici 7 prikazan je poredak prema procjenama triju nezavisnih sudaca (1. – najbolji; 10. - najlošiji). Stupanj slaganja sudaca bio je vrlo visok (W = 0.875), a korelacijski koeficijent između stvarnog (kinematičkog) poretka i sudačkog poretka bio je statistički značajan (0.912). Rasprava i zaključak Mjerenja učinkovitosti izvedbe pojedinog tehničkog elementa vrlo su komplicirana, a ni kriteriji nisu uvijek potpuno jednoznačni. To osobito vrijedi za rukomet gdje se pojedini tehnički element izvodi u nazočnosti i djelovanju suigrača i protivnika, uz obvezno poštovanje pravila igre. Usprkos tomu, svaki igrač na svakoj poziciji mora usavršiti sve tehničke elemente kako bi ih mogao izvoditi kao tipične i netipične varijante. Pri tome je jako važno odrediti one dijelove pojedinog tehničkog elementa koji su osobito važni za njegovu učinkovitu izvedbu. Uspješnost izvedbe udaraca na vrata (izražena kao postotak šuta) jedan je od ključnih čimbenika uspješnosti u rukometnoj utakmici – otprilike polovina svih udaraca na vrata izvede se s pozicija vanjskih igrača, a od toga 60% tehnikom skok šuta. Igrači se međusobno razlikuju po načinu izvedbe skok šuta, što se vidi i iz rezultata programa SPEX i iz ocjena sudaca. Većina razlika vjerojatno proizlazi iz razlika u morfološkim i motoričkim obilježjima pojedinih ispitanika, ali i iz specifičnosti pojedinih igračkih mjesta za koja su se ispitanici već specijalizirali. U stvaranju kinematičkog modela nismo željeli dati prednost nijednoj igračkoj poziciji zato jer smatramo da je skok šut iz ravnog zaleta na zonu osnovni element, jedan od onih elemenata rukometne igre koji se prvi uče u stupnjevitoj izobrazbi rukometaša u dobi od 10 do 13 godina. Istina je da igrači kasnije, tijekom specijalizacije za pojedina igračka mjesta, stječu i usavršavaju puno širi repertoar udaraca na vrata, no opisani skok šut i dalje ostaje osnovni udarac na vrata i svaki obra-zovani rukometaš mora biti sposoban ispravno demonstrirati dotični element. Dobiveni rezultati su obećavajući jer pokazu-ju da se tim pristupom može dobro ocijeniti kine-matička struktura skok šuta. Usporedba podataka o izvedbi skok šuta pojedinog igrača s modelnim vrijednostima (modelom) omogućuje da se otkriju nepravilnosti u izvedbi. Ubuduće bi bilo dobro da se jednako procijene i drugi rukometni tehnički ele-menti (osobito sve vrste udaraca na vrata). Bilo bi dobro da se konstruiraju modeli tehničkih eleme-nata specifični za pojedinu igračku poziciju. Pritom valja imati na umu da takav model nikako i nikada ne može obuhvatiti sve relevantne varijable koje utječu na učinkovitost, primjerice preciznost. I, što je još važnije, učinkovitost primjene pojedinog te-hničkog elementa u utakmici ne ovisi samo o kine-matičkoj ispravnosti izvedbe. Konačno, držimo da je tako konstruiran kinematički model skok šuta do-bar kriterij za procjenu kvalitete izvedbe osnovnih tehničkih elemenata kod seniora.