出版社:Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要:Autor u članku opisuje pojedina istraživanja uspješnosti tretmanskih programa u smanjenju kriminalnog povrata zatvorenika koja su pokazala da postoji znatan postotak zatvorenika kojima je potrebno uključivanje u više različitih programa. Povećanje učinkovitosti tretmanskih i rehabilitacijskih programa u smislu smanjenja kriminalnog recidivizma postiže se i uključivanjem članova obitelji, prijatelja, kolega s posla, susjeda, poslodavaca, vjerskih organizacija i sl. Jedan od ograničavajućih čimbenika za provođenje tretmanskih programa je zatvorenost dijela kaznionica i zatvora zbog sigurnosnih razloga, a tome valja svakako pridružiti i često veliku geografsku udaljenost kaznionice u kojoj se provodi program od mjesta prebivanja zatvorenika. Sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, u Odjel za dijagnostiku i programiranje interdisciplinarno se stručno i timski opserviraju i dijagnosticiraju zatvorenici s psihološkog, socijalnog, zdravstvenog, kriminalnopravnog i razvojnog aspekta, nakon čega se izrađuje prijedlog pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i praćenja ostvarivanja predloženih programa u kaznionicama i zatvorima. U istraživanju provedenom u Upravi za zatvorski sustav obuhvaćeno je 3.867 zatvorenika koji su u razdoblju od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 1997. prvi put došli na dijagnostiku. Rezultati istraživanja su pokazali da se tijekom izvršavanja kazne odnosno provedenog tretmana djelovalo na kriminogene varijable tako da one više značajno ne potiču na kriminalno ponašanje kao prije dolaska na izvršenje kazne te da relativno niska stopa kriminalnog povrata kod osuđenika ukazuje na tendenciju učinkovitosti provedenih tretmana u hrvatskim zatvorima tijekom izvršenja kazne.