出版社:Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要:Autorica u članku obrađuje iskorištenost kaznenih okvira za kaznena djela silovanja i zlouporabe opojnih droga u dva perioda, na promatranom uzorku od 217 pravomoćnih osuda. U svim obrađenim predmetima, bez obzira na visinu zaprijećene kazne, sudovi su u više od tri četvrtine slučajeva izrekli kazne zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije godine, čime nisu iskoristili ni prvu trećinu zaprijećene kazne za ta dva kaznena djela. Iz rada se vidi da su odredbe o ublažavanju kazne primijenjene u velikom broju slučajeva, a otegotne okolnosti kao ranija osuđivanost, specijalni povrat ili velike količine droge, prema promatranom uzorku, ponekad nisu našle dovoljno odjeka u visini izrečene kazne. Razilaženja između predviđenih zakonskih okvira kazne za pojedina kaznena djela i kazni koje su izrekli sudovi stalni su predmet rasprava opće i pravne javnosti, jer da su predviđeni zakonski okviri kazni premaleni. Međutim iz rezultata istraživanja evidentno je da sudovi ne iskorištavaju predviđene kaznene okvire, nego kazne u pravilu odmjeravaju u prvoj polovini ili prvoj trećini zaprijećene kazne.