文章基本信息

标题：Lončarija iz Vele peći kod Vranje (Istra)
本地全文：下载
作者：Forenbaher, Stašo ; Rajić Šikanjić, Petra ; T. Miracle, Preston 等
期刊名称：Histria archaeologica
印刷版ISSN：0350-6320
出版年度：2008
卷号：37
期号：37
页码：5-44
出版社：Arheološki muzej Istre
摘要：Lončarija iz Vele peći kod Vranje (Istra ) Stašo FORENBAHER, Petra RAJIĆ ŠIKANJIĆ, Preston T. MIRACLE Vela peć nalazi se u Veloj dragi u zapadnome podnožju Učke. Dvadesetak metara širok otvor prostranoga pripećka okrenut je prema sjeverozapadu i izdignut tridesetak metara nad dnom tijesnoga klanca (slika 1). Preko puta, u suprotnome obronku klanca, nalazi se ulaz u Pupićinu peć. U toj su špilji provedena opsežna iskopavanja, u sklopu međunarodnoga znanstvenoistraživačkog projekta čiji je cilj bio prikupljanje građe o paleookolišu, pretpovijesnoj naseljenosti i strategijama opstanka u sjevernoj Istri na prijelazu iz pleistocena u holocen. Tada je, od 1996. do 2001. godine, provedeno i arheološko istraživanje Vele peći (slika 2). U ovome radu obrazložili smo podjela na faze Vele peći, sažeto opisali njenu stratigrafiju i opća obilježja lončarije te podrobnije iznijeli rezultate analize skupova nalaza lončarije prikupljene iz pojedinih faza nalazišta. Arheološki slojevi Vele peći pri zapadnome kraju otkopanoga prostora debeli su oko pet metara, dok se prema istoku znatno stanjuju. Podijelili smo ih u sedam kronoloških faza (slike 3 i 4). Unatoč priličnoj poremećenosti naslaga, naročito onih koji pripadaju dvjema najmlađim fazama, čini se da nije bilo znatnijega miješanja arheološke građe. Faza 1 sadržavala je pokretnu arheološku građu koja se uglavnom sastoji od životinjskih kostiju i izrađevina od cijepanoga kamena. Radiokarbonski je datirana u rani holocen (Beta- 145093: 9680±170 bp, kalibrirani raspon od 1SD: 9290. - 8810. pr. Kr.) te smo je preliminarno pripisali mezolitiku. Pri vrhu najmlađih konteksta te faze prikupljena su tri ulomka lončarije koje smatramo umetnutim nalazima iz kasnijih faza. Faza 2 sadržavala je lončariju koja se, prema svojim stilskim obilježjima, u cijelosti može pripisati neolitiku (slike 7 i 8). Faza 3 sadržavala je podjednaki broj vremenski osjetljivih ulomaka koji se mogu pripisati neolitiku i brončanom dobu. Jedini radiokarbonski datum (Beta-188922: 5540±120 bp, kalibrirani raspon od 1SD: 4520. - 4250. pr. Kr.) odgovara vremenu kasnoga neolitika. Budući da postoje naznake poremećenosti pojedinih konteksta, stratigrafske inverzije i konteksti u kojima se miješa arheološka građa iz različitih razdoblja, tu smo fazu izdvojili kao “tamponzonu” između neolitičke faze 2 i brončanodobne faze 4. Faza 4 sadržavala je lončariju koja se prema svojim stilskim obilježjima u cijelosti može pripisati brončanome dobu (slike 9-13). Mnogi ulomci mogu se i pobliže pripisati srednjem i kasnom brončanom dobu. Pri dnu naslaga te faze naišli smo na izrazitu koncentraciju lončarije (slika 17). S prostora promjera četrdesetak i dubine dvadesetak centimetara (kontekst 130a) prikupili smo preko 12 kilograma ulomaka od petnaestak posuda (slike 10-12). Radi se najvjerojatnije o malenoj jami ispunjenoj razbijenim posuđem i ilovačom koja se ni po čemu, osim po gustoći nalaza, ne razlikuje od okolnoga tla. Faza 5 sadržavala je uglavnom nedijagnostičke ulomke grubih posuda koji bi mogli pripadati brončanom ili željeznom dobu (slika 14). Prema njenom stratigrafskom položaju i općim obilježjima lončarije možemo je tek okvirno pripisati kraju brončanog ili željeznom dobu. Faza 6 nije sadržavala lončariju, izuzev dvaju nedijagnostičkih ulomaka prikupljenih sa samoga dna ove faze koje smatramo zaostalim nalazima. Budući da nemamo nikakvih elemenata za njeno datiranje, prema njenome stratigrafskom položaju pripisujemo je vremenu između kasnoga brončanog doba i kasne antike. Faza 7 sadržavala je rijetke ulomke grube lončarije, većinom s jasnim tragovima vrtnje na brzorotirajućem lončarskom kolu. Dva ciglasto crvena ulomka zdjelice mogu se pripisati kasnoantičkome razdoblju, kojem vjerojatno pripada i sva ostala građa iz ove faze (slika 15). Rezultati stratigrafske analize te formalne analize lončarije i relativne učestalosti nalaza (slika 16) ukazuju da Velu peć treba promatrati kao integralni dio cjeline koja se sastoji od dva speleološka objekta, Pupićine i Vele peći. Izgleda da se Vela peć u svim svojim postmezolitičkim fazama koristila prvenstveno kao mjesto gdje se držala stoka. Po svoj prilici, koristili su je oni isti pastiri koji su povremeno boravili preko puta, u Pupićinoj peći. Jedino je za srednjega i/ ili kasnoga brončanog doba funkcija nalazišta bila ponešto drugačija. Postoje naznake da su se za tog razdoblja u Veloj peći povremeno odvijale obredne aktivnosti, čiji su skromni tragovi sačuvani u neuobičajenom sadržaju jedne male jame (kontekst 130a).
关键词：Istra; špilja; lončarija; neolitik; brončano doba