期刊名称:Drustvena istrazivanja. Journal for General Social Issues
印刷版ISSN:1330-0288
出版年度:1995
卷号:4
期号:4-5 (18-19)
页码:679-701
出版社:Institute of Social Sciences IVO PILAR
摘要:Utekstu autor nastoji sociologijski promišljati silovanja u kontekstu osebujnih duhovnosti - srpske, hrvatske i muslimanske. Pravoslavlje transformirano u svetosavlje postalo je neartikuliranom, rigidnom ideologijom koja je posve udaljena od određenja religije kao ljubavi (prema Bogu) i sva pretočena u mržnju. Raspeti izmedju nastojanja da osvoje izvornu vjeru i spoznaje da im to nije povijesno dosuđeno, ljudi svetosavske tradicije bivaju zatočeni svojom neugaslom čežnjom da se šire u prostoru Ubijajući, osvajajući, uništavajući i silujući. Prikupljena građa sugerira aproksimativnu prosudbu da oni nisu autentični kršćanski pravoslavci nego predstavljaju najvećim dijelom heterogenu skupinu. U hrvatskoj se duhovnosti poriče postojanje zla kao zasebne egzistencije, no to nije spriječilo Hrvate da se uspješno nose s njegovim suzbijanjem u svim oblicima. Osebujna hrvatska duhovnost nije samo prihvatila ideju pomirenja nego je spoznala kako ona predstavlja jedan od njezinih temeljnih oslonaca. Mislitelji unutar Crkve nisu se ustručavali kolektivnu krivnju smjestiti u tradiciju načela što pripadaju poganstvu jer prosudba i osuda zločina mora uprijeti prstom u krivnju posve određene osobe. Gotovo se sva tajna muslimana u Bosni na duhovnom planu sastoji u tome da ostanu neokrnjeni u islamskoj tradiciji, ali, u isti mah, da upiju u sebe živuće europske vrednote koje su rođene ili se rađaju u krilu kršćanskoga kulturnog kruga. Ovo pak, u konačnici, rezultira kulturnim tvorevinama koje su, ma koliko to bilo proturječne, udaljene od islamske kulture drugih naroda koliko i od hrvatske, a pogotovo od srpske duhovnosti. Muslimani su na ovom tlu, na neki način, sve ono što i drugi, ali i nešto drugo. Nedvojbeno je da su muslimani i katolici kroz povijest bili upućeni i oslonjeni jedni na druge, i to ne samo - što je slučaj u novijoj povijesti - da bi se oduprli zajedničkim neprijateljima nego i zato da bi optimalno iskoristili sve ono čime se mogu uzajamno duhovno obogatiti.