摘要:Pojava prvih autorskih osobnosti u umjetnosti keramike dvadesetih godina 20. stoljeća omogućila je oplemenjivanje javnih i privatnih zagrebačkih interijera unikatnim ostvarenjima – od efektnih kamina i peći do visoko estetizirane keramičke plastike. U radu se razmatra suradnja umjetnika-keramičara s arhitektima te odnos arhitekata secesijskoga i međuratnoga modernizma prema umjetnosti keramike. Istraživanje su inicirale nedavne donacije nekoliko osobnih arhiva Muzeju za umjetnost i obrt.