摘要:Suzbijanje različitih manifesta govora mržnje neodvojivo je od utjecaja nacionalnog bremena te europskih obveza koje pojedina zemlja preuzima. U tom kontekstu, imajući u vidu vrlo oskudnu nacionalnu sudsku praksu, ali i nedostatak preciznosti u određenjima glede predmetne tematike, pravni standardi Europskog suda za ljudska prava krucijalni su za promišljanje i zaključivanje o slučajevima govora mržnje radi stvaranja usmjerenja za nacionalne sustave. Prva kaznena osuda za negiranje armenskoga genocida povod je ovomu radu. Njezin snažan odjek i polemike laičke i stručne javnosti na međunarodnoj razini poticaj su istraživanju ove pravne teme. Zato je svrha rada najprije istražiti slučajeve negiranja genocida pred ovim Sudom kako bismo ocijenili snalazi li ih sve ista sudbina, imajući u vidu da je riječ o teškim oblicima govora mržnje koji nisu (ili ne bi trebali biti) zaštićeni zajamčenom slobodom izražavanja. Nakon izlaganja nekih specifičnih pitanja, analizom presuda, razmatranjem relevantnih odredaba i specifičnih pravnih mehanizama dolazimo do zaključaka značajnih i za nacionalni sustav te upućujemo na trendove koje je ovaj Sud postavio glede predmetne problematike.
关键词:govor mržnje; genocid; negiranje; denijalizam; ljudska prava; Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava