期刊名称:Collected papers of the faculy of law in Split
印刷版ISSN:0584-9063
电子版ISSN:1874-0459
出版年度:2017
卷号:54
期号:1
页码:203-251
语种:Croatian
出版社:Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu
摘要:U uvjetima prisutnih složenih i teških gospodarskih i socijalnih prilika, a s obzirom na komparativne mogućnosti i ekonomske učinke, sustav javne nabave, koji je, u prvom redu, na zakonskoj razini, uređen Zakonom o javnoj nabavi iz 2011. godine (dalje: ZJN), od izuzetne je važnosti za čitav pravni, politički i gospodarski sustav Republike Hrvatske. Javna nabava, u svojoj biti, predstavlja ugovaranje nabave robe, radova ili usluga. Specifičnost tog sustava sastoji se, prije svega, u tome da regulira ulazak u ugovorni odnos javnog i privatnog sektora. Stoga, ovaj sustav načelno mora biti formalan, kako bi se zaštitila ravnopravnost natjecatelja u postupku javne nabave, ali i opći interes. Temeljni ciljevi autora bili su, cijeneći pravnu tradiciju i tuzemne posebnosti, nakon analize upravno-sudske prakse, u kontekstu međunarodne pravne stečevine, dati prikaz i analizu zakonske regulacije nekih u praksi spornih aspekata sustava javne nabave u Hrvatskoj, te dvojbi proizašlih iz aktualne upravno-sudske prakse. Sporni aspekti sustava javne nabave, analizom pravomoćnih odluka upravnih sudova u razdoblju primjene Zakona o upravnim sporovima iz 2010. godine (dalje: ZUS), tiču se prvenstveno pitanja: mjesne nadležnosti upravnih sudova-; (ne)poštovanja načela tržišnog natjecanja, jednakog tretmana, zabrane diskriminacije i razmjernosti u odnosu na sve gospodarske subjekte; tko bi bili obveznici primjene ZJN-a; razloga isključenja i uvjeta sposobnosti gospodarskih subjekata; sadržaja, načina izrade i postupanja s dokumentacijom za nadmetanje te pristiglim ponudama; nadležnosti Državne komisije za rješavanje o žalbama; pravne zaštite kroz institut žalbe te naknade troškova žalbenog postupka. Stav je autora da pozitivno pravno uređenje sustava javne nabave u određenim segmentima opterećuje površnost i nedorečenost propisa, što je otežalo rad primjenjivačima propisa, ali i da postoji neki važni segmenti u regulativi i praksi koji zahtijevaju dodatnu analizu. Dotle, aktualnu upravno-sudsku praksu kao izvora prava, kada govorimo o predmetima javne nabave, obilježilo je nekoliko temeljnih značajki: fragmentarnost, s obzirom na to da je mali broj odluka uopće osporavan pred upravnim sudovima; nepotpunost, jer značajan broj odluka prvostupanjskih upravnih sudova nije podvrgnut ocjeni zakonitosti u žalbenom postupku; raznolikost u postupanju u određenim segmentima javne nabave te neaktualnost. K tome, u praksi je zabilježen značajan broj slučajeva u kojima se Državna komisija u ponovnom postupku, u izvršenju pravomoćnih presuda, suprotno članku 81. ZUS-a, nije pridržavala pravnih shvaćanja i primjedaba upravnog suda, što nitko sebi ne bi smio dopustiti. Međutim, očekivati je u narednom razdoblju da će značajniju ulogu u ujednačavanju upravno-pravne prakse i primjene prava u postupcima javne nabave imati Visoki upravni sud Republike Hrvatske, što i jest njegova osnovna zadaća. To će ujedno doprinijeti učinkovitijoj zaštiti pravne sigurnosti svih dionika koji sudjeluju u ovim vrstama postupaka.